Zanima vas kako nastaju biseri?

Biseri nastaju kada u kamenice dospiju ozbiljniji uljezi.

Ne radi se zapravo uvijek o uljezima kao takvima, mogu biti i neke smetnje poput kamenčića ili nekog komadića koji školjka ne može da izbaci van.
To na primjer mogu biti mali komadići krhotina kao što su komadići kosti, ljuštura ili koralja, ali najčešće se ipak radi o nečem značajnijem.
Školjku napadaju raznorazni paraziti, uključujući i neke vrste crva, spužvi i drugih vrsta školjaka, koji probijaju ljušturu kamenice. Uslijed takve ozbiljnije iritacije dolazi do nastanka bisernica.

Kako zapravo nastaje biser?

Nakon što je kamenica napadnuta, ona počinje izolirati parazita okružujući ga takozvanom „bisernom vrećicom“.
Cijela je unutrašnjost kamenice prekrivena organom koji se naziva plašt koji luči posebnu tvar, takozvanu madreperla. Ova se divna tvar još naziva i sedefom, čvrsta je, a istovremeno podatna i raskošna te nastaje sabijanjem kristala kalcij karbonata između slojeva organske izlučevine slične keratinu.
Neprijateljskog uljeza kamenica obavija slojevima i slojevima sedefa, a krajnji je rezultat toga biser. Logično zbog toga kamenicu nazivamo biserna školjka.
Biserne kamenice mogu u jednom danu izgraditi i do četiri sloja, ali da bi se stvorio sedefasti sloj debeo oko 1,3 mm potrebne su dvije godine, a za dovršavanje bisera treba petnaest do dvadeset godina.
Zbog toga se na cijelu tonu kamenica nekad pronađu samo tri bisera, a vjerojatnost da će ti biseri biti savršeno sferični doslovno je jedan naprama milijun. Jedna će biserna kamenica možda dobiti nekoliko prilika da izgradi biser, u divljini može živjeti i do osamdeset godina.